History of Bf-109 (part 2)

Borbena iskustva u Španjolskoj

Bf109B (Berta), 109C (Caesar, Clara), 109D (Dora)

Šest mjeseci nakon pocetka španjolskog gradanskog rata Bf109 V3, V4 i V5 su poslani u okviru staffela JGr 88 dobrovoljacke legije "Kondor" radi ispitivanja u borbenim uvjetima a zatim i varijanta V6 i prvi produkcijski 109B-1 sa motorom Jumo 210D snage 680ks i dvokrakim propelerom fiksnog koraka (proizvedeno ih je 30 a bila je izostavljena središnja nosna strojnica koja je stvarala probleme kod hladenja motora) da bi se sredinom 1937 taj broj bio povecan sa dodatnih 24 BF109 B-2 (Jumo 210E i dvokraki Hamilton standard propeler varijabilnog koraka koji je proizveden po licenci) koji su zamijenili Heinkele He-51 koji su bili inferiorni u odnosu na lovce Republike).


Bf-109B-1
U pocetku su njemacki piloti ulazili u borbu sa I-15 "Chato" i I-16 "Rata" relativno blizu tla gdje su piloti Republike mogli koristiti bolje manevriranje sovjetskih lovaca ali su vremenom poceli koristiti prednosti svog zrakoplova na vecim visinama. Neke od primjedbi pilota su se odnosile na nedovoljno naoružanje tako da je slijedeca varijanta Bf 109 V-8 imala cetiri strojnice od kojih su dvije bile u korijenu krila ali pošto konstrukcija aviona nije mogla podnijeti njihovo korištenje bez oštecenja napravljena je rekonstrukcija u vidu varijante V-9 (kasnije preimenovane u Bf 109 C-0) koja je imala u korijenu krila dva topa MG FF ali s obzirom da topova nije bilo dovoljno ugradivale su se strojnice (zanimljivo je bilo rješenje smještaja municije. S obzirom da jednostavno nije bilo mjesta za municijske kutije redenici su se protezali do vrha krila pa preko valjka natrag prema korijenu krila pa preko još jednog valjka do strojnice). Nakon C-0 i C-1 (koja je imala motore Jumo 210G i Ga sa direktnim ubrizgavanjem goriva i dvostepenim kompresorom, snage 700ks i cetiri strojnice) koji je u odredenom broju poslan u Španjolsku konstruirana je varijanta C-2 koja je imala ponovno strojnicu smještenu u sredinu nosnog dijela uz standardne u dvije u nosu i dvije u krilima (ukupno pet strojnica MG17). Kako BFW nije mogla svojim kapacitetima proizvodnje zadovoljiti apetite Luftwaffe sklopljen je ugovor o licenci po kojoj je tvornica Fiesler proizvodila od prosinca 1937 Bf109.

Interesantno je da je u prosincu 1937 jedan Bf109 došao u ruke republikanskih snaga i koji su pregledali ubrzo pristigli francuski strucnjaci ali o svojim spoznajama nisu obavijestili britance a po ishodu borbi 1940 cini se da njihovo izvješce nije naišlo na odgovarajuci interes u francuskom zapovjedništvu.
Španjolski gradanski rat je imao veliki uticaj na razvoj njemackih lovackih snaga. Tu je prva iskustva zracnih borbi steklo nekoliko iznimnih asova kao što su Adolf Galland i Hannes Trautloft ali najznacajnije je to što je na osnovu prijedloga najboljeg njemackog asa španjolskog gradanskog rata Wernera Moldersa usvojene napredne fleksibilne formacije od dva (rotte), tri (kette, uglavnom kod bombardera) i cetiri (schwarm) zrakoplova te tzv. slobodni lov (frei jagd, gdje lovacki zrakoplovi bez posebnog zaduženja patroliraju bojištem i napadaju protivnika).


Zarobljeni Bf-109B-1


Polikarpov I-16
Istina je da su slobodni lov prakticirali mnogi asovi prvog svjetskog rata na obje strane ali taj vid borbe kao i mnoge lekcije iz tog rata su kasnije zaboravljeni. Njemacki zrakoplovci na osnovi španjolskog iskustva su prvi uveli fleksibilne formacije koje su uspješno prakticirali u pocetnim fazama drugog svjetskog rata dok su britanski i francuski piloti bili sputani birokratskim uputsvima o letenju koja su gušila kreativnost i inicijativu pilota.
Kako motori DB 600 i 601 još uvijek nisu bili spremni u dovoljnom broju za serijsku proizvodnju Bf 109 (prednost je dana Heinkelovim bombarderima He-111) Messerschmitt se morao snaci sa motorima Jumo 210D i G te usavršiti serijsku proizvodnju tako da je stvorena nova varijanta D-1 (Dora) koja se proizvodila u tvornicama u Augsburgu i Regensburgu i po licenci u tvornici Erla u Leipzigu. Sa varijantom D-1 je pokušano ugradivanje 20mm topa MG FF u središnji nosni dio ali cesto se zaglavljivao i stvarao probleme tako da je D-2 ponovno imala cetiri MG 17 strojnice. Sa D-3 varijantom su ugradivali u krila dvije MG FF strojnice. U vrijeme Minhenske krize u snagama Luftwaffe bilo je 583 Bf 109 od kojih 471 D-1 a ostali su bili B ili C varijanta.


Page: 1 2 3 4 5 6