History of Bf-109 (part 4)

F serija (Fritz, Friedrick)
Prvi zrakoplov koji je poslužio za ispitivanje poboljšanja koja ce biti ugradena u novu seriju bio je Bf 109E br. 5604. Nakon toga su uslijedili prototipovi V24 i V21 koji je imao motor DB 601 A-1 (umjesto prvobitno planiranog DB601E sa 1350ks) i sva strukturalna rješenja koja su kasnije ukljucena u serijsku proizvodnju. U ovom obliku 109 je dobio iznimno naprednu aerodinamicku formu. Nosni dio je dobio estetski lijep i aerodinamicki vrlo cist oblik dok su kraci propelera postali nešto kraci i širi. Krilo je postalo nešto duže radi zaobljenih vrhova i ugradeni su bolji flapsovi a ovaj oblik krila ce ostati gotovo nepromijenjen u svim slijedecim varijantama. Radi postizanja vece brzine repni kotac se uvlacio u trup. Nosio je 400 litara goriva a naoružan je bio sa dvije strojnice MG 17 i jednim MG FF topom (u nedostatku MG 151 koji je bio planiran). Krila su bila nenaoružana (iako se radilo sa prototipovima koji su imali naoružana krila) što je naišlo na kritiku vecine njemackih pilota koji su tražili veci raspon djelovanja oružja nasuprot experten pilota koji su bili zadovoljni koncentracijom u nosu ali se naoružanje moglo nositi u dodatnim gondolama ispod krila (koje su se koristile u napadima na bombardere ili zemaljske ciljeve). Na horizontalnim stabilizatorima su bili izostavljeni potpornji.

Bf-109 F2 		Preprodukcijski F-0 je došao na ispitivanja u jedinice u drugoj polovici 1940 a F-1 su bili isporuceni pocetkom slijedece godine. Na ovim modelima tokom veljace 1941 u tri odvojena incidenta stradali su piloti radi vibracija repnog dijela (pri nekim režimima rada motora dolazilo je do rezonancije sa repnim dijelom!) pa su izvršene preinake radi neophodnih ojacavanja. Kada su i ti problemi riješeni F se pokazao superiornim modeli E u pogledu performansi i agilnosti u manevrima iako je povecanje težine i neke modifikacije na trupu i krilima utjecalo na smanjenje razlike medu njima. Nakon F-2 koji je napokon naoružan brzim (ali ipak nedostatno jakim) MG 151/15 i varijante F-2/Z sa GM-1 nitrooksidnim punjacem dolazi pocetkom 1942 verzija F3 sa DB 601E motorom koja je postizala maksimalnu brzinu od 628km na visini od 6700m cija superiornost dolazi do izražaja na istocnom i zapadnom (cak i protiv Spitfirea Mk V) bojištu.
Slijedeca varijanta F-4 sa motorom DB601E-1 je naoružana MG 151 topom rebareliranim na 20mm cime su ispunjeni zahtjevi pilota za jacim naoružanjem a dodana je oklopljena kabina, ojacano je prednje vjetrobransko staklo i jaci F2Z turbopunjac što ih je obradovalo pilote. F-4/R1 je mogao nositi dvije potkrilne gondole sa 20mm topovima (tzv. Rustsatz oprema) i po mišljejnu pilota tiho priznanje nedovoljnog naoružanja u standardnoj varijanti koja je bila žalosno slaba u napadima na B-17 Letece tvrdave. F-4/B je bio lovac-bombarder sposoban ponijeti jednu 250kg bombu, F-4/Trop modifikacija za Sjevernu Afriku a F-5 i F6 su bili izvidacke letjelice koje su ušle u upotrebu u drugoj polovini 1942. U napadu na Sovjetski Savez F serija je imala glavnu ulogu iako je ucestvovao i znacajan broj Emila (uglavnom u ulozi podrške trupama na zemlji). Iako su u danima "prijateljstva" njemci isporucili nekoliko primjeraka Bf109E sovjetima ovi to nisu iskoristili da bi poboljšali kvalitetu svojih zrakoplova vec su se radije oslanjali na masovnost. Tako je u prvim danima napada glavni protivnik bio I-16 ciji su najbolji dani prošli vec sa španjolskim gradanskim ratom a njemacki piloti su na zemlji uništili više od tisucu a u zraku preko tri stotine sovjetskih zrakoplova.
16 srpnja 1941 Werner Moelders je postao prvi as sa oborenih 101 zrakoplova i premješten je na dužnost generalnog inspektora lovacke avijacije u Njemackoj. Pri dolasku na pogreb Ernsta Udeta He 111 kojim je letio je udario u tvornicki dimnjak i avion se srušio. U nesreci nije bilo preživjelih a upitno je kakav bi bio daljnji razvoj njemackog lovackog zrakoplovstva i pilotskog kadra da je Moelders preuzeo svoju dužnost jer u njemackom totalitarnom sistemu kasnije ni drugi experten na tom mjestu Adolf Galland nije uspio napraviti znacajni kvalitativni pomak.
DB601

HANS JOACHIM MARSEILLE Bf 109F-2Z Trop		 Na mediteranskom i sjevernoafrickom bojištu ova serija se pokazala u odlicnom svjetlu jer ovdje nije bilo teških cetveromotornih bombardera za koje bi bilo potrebno jace naoružanje vec su se susretali sa lovcima i srednjim bombarderima. Leteci na F4 Hans-Joachim Marseille je postgao dobar dio od svojih 158 pobjede. Iako brojcano uvijek u podredenom položaju sa ovim zrakoplovima experten su nastavili nizati impresivne brojke oborenih saveznickih zraoplova koji nisu imali dovoljno pocetnim fazama borbe u Africi) mladi piloti su imali relativan luksuz lakšeg ucenja na greškama i kvalitetne zrakoplove na ovom podrucju. Osim toga zbog relativno niskog intenziteta borbi mladi piloti su imali luksuz razmjerno lakog stjecanja iskustva ali situacija nije dugo ostala takva. Curtiss Hawk i Hurricane zrakoplove su poceli na lovackim zadacama sve više mijenjati Spitfire MkV zrakoplovi (prvi su stigli u ožujku 1942) i osim što su dostigli nijemce po kvaliteti saveznici su poceli odmicati nijemcima znacajno i u kvantiteti. Tako je zabilježeno da su jednom prilikom 1 rujna 1942 6 Bf109 napali dvije formacije srednjih bombardera Baltimore i Boston koje je pratilo 80 lovaca a istog dana 4 druga lovca su napali 8 bombardera koje je pratilo 20 lovaca. Iako su se njemacki piloti žestoko borili i uzimali svoj danak oborenih lovaca nisu uspijevali sprijeciti prodor bombardera u njamacku pozadinu i uništavanje dragocijenih zaliha goriva, opreme i naoružanja koje je teškom mukom dolazilo do Sjeverne Afrike a nerijetko su pri povratku u bazu zaticali razrovanu pistu i uništene zrakoplove na zemlji. Stalni napadi znatno nadmocnih saveznickih snaga (i kommando jedinica u iznenadnim prepadima duboko u pozadini) su sveli njemacke lovacke snage na 80 zrakoplova - dok su protiv sebe imali više od 800.
F serija je proizvedena u relativno malom broju od nešto više od 2000 primjeraka.

Page: 1 2 3 4 5 6