History of Bf-109 (part 5)

Bf 109G (Gustav), K (Konrad, Kurfurst)


G serija je bila odgovor na zahtjeve za letjelicom koja bi bila adekvatan odgovor na sve cešce pojavljivanje teških bombardera Letecih tvrdava, Liberatora i Lancastera te na istocnm bojištu teško oklopljenog IL2 Štormovika (kojeg su njemci zvali betonski zrakoplov) ali to je imalo i svoje posljedice. Da bi proizveli bržu i jace naoružanu letjelicu bilo je potrebno ugraditi jaci motor (DB 605A sa 1450ks) koji je dodatno zahtijevao i bolje hladenje. Rezultat je bio brz i dobro naoružan zrakoplov kojem je konfiguraciju naoružanja bilo moguce mijenjati ovisno o zadatku i koji se dobro penjao (kasnije je dodana i kabina pod pritiskom) ali kod kojeg je segment pokretljivosti zapostavljen. Iako je G serija u ukupnom broju cinila 70% svh proizvedenih 109 te je bio dobro prihvacen od pilota cinjenica je da je nakon rješavanja problema sa pregrijavanjem i drugih djecjih bolesti i operativnog uvodenja u borbu FW 190 postao glavna lovacka uzdanica Luftwaffe i rasporeden u sve važnije Geschwadere dok je Bf 109G gurnut u drugi plan. Ipak FW 190 nije bio proizvaden u dovoljnom broju a performanse na vecim visinama mu nisu bile najbolje dok su se mlazni lovci radi birokratskih prepreka sporo razvijali (Messerschmitt je samostalno razvijao Me262 kada mu je naredeno iz Berlina da prekine sa time) pa je G serija ipak cinila glavninu lovackih snaga Luftwaffe.

Bf - 109 G2
U G seriju je ugradivan snažan DB 605A (izuzev 12 predprodukcijskih G-0 koji su imali DB 601E) motor od 1475ks kjim su postizali brzinu od 630km i platon leta od 11 600m. G-1 je imala kabinu pod pritiskom i motor DB 605E-1 sa GM-1 uredajem za pojacavanje snage motora i isto naoružanje kao i F serija (1x20mm MG151/20, 2x7.9 MG 17), G-2 je bila identicna osim što nije imala kabinu pod pritiskom. G-2/R1 bila je lovacko-bombarderska varijanta. G-3 varijanta se razlikovala po drugacijem radiouredaju (FuG 16Z umijesto FuG 7A) a G4 varijanta je bila identicna G3 osim što nije imala kabinu pod pritiskom.
G-5 varijanta je imala DB 605D opremljen MW (Metanoll Wasser) uredajem za ubrizgavanje koji je uz upotrebu 100 oktanskog goriva za kratko vrijeme mogao postici snagu od 1800ks. Takoder je bio umjesto MG 151/20 uveden MK 108/30mm top a umjesto MG 17/7.9 MG 131 13mm teške strojnice. Mk 108 je imao relativno malu brzinu izbacivanja granate i domet ali 30mm eksplozivne granate ispaljene iz dovoljne blizine su imale razoran ucinak na savznicke bombardere. G-5/R2 se razlikovala po vecem repu i dužem repnom kotacu radi lakšeg manevriranja na tlu.

G-6 i njegove subvarijante su bile proizvedene u najvecem broju. G-6/R1 lovac bombarder je najcešce korišten u napadima na bombardere a tada je koristio i MG 151/20 topove u gondolama pod krilima. G-6/R2 je umjesto dodatnih topova imao dvije 21cm WGr 210 "Dodel" rakete. G-6/U4 je pod krilima nosio gondole sa MK 108 topovima a G-6/U4N je bio nocni lovac opremljen Naxos Z elektronikom za lociranje bombardera. G-7 kao ni G-9 nije nikada proizveden a G-8 je bio izvidnicka varijanta.
G-10 je bio najbrži lovac ove serije opremljen DB 605D motorom i MW ubrizgavacem sa kojima je na visini dostizao brzinu od 690km. Takoder je imao poboljšan "Erla" pilotski poklopac kokpita koji se još (po svemu sudeci pogrešno) naziva Gallandov poklopac. G-10/R2 i R6 su konstruirani sa povišenim repom i zadnjim kotacem sa G-5/R2 i imali su IFF opremu. G-10/U4 je nosio na središnjem donjem dijelu kontejner sa dva MK 108 topa. Na tom mjestu se mogao smjestiti i neodbacivi (!) dodatni spremnik za gorivo. G-12 je bio modificirani G-1 sa sjedalima za pilota i ucenika kako bi se lakše usvojila znanja u kratkom vremenu koje su imali prije slanja u borbu. G-14 je bila zadnja operacionalna varijanta Gustava naoružana sa tri topa i mogucnošcu nošenja dodatnih pod krilima te raketa ili bombi. G-16 je bio konstruiran kao teško oklopljen lovac za blisku podršku ali nije ušao u proizvodnju (radi završetka rata).


Bf - 109 G6


Bf - 109 K4
Za sjevernoafricko bojište modificirani je G-1/Trop time što je uz filtere za pijesak umjesto dvije MG-17 ugradene teške strojnice 13mmMG 131. Kasnije je i stigla G-2 varijanta ali za snage sila osovine na tom podrucju to nije imalo veliki znacaj. Leteci na novom G-2 nakon kvara na motoru poginuo je Hans-Joachim Marseille koji je iskocio iz kabine ali je udario u rep zrakoplova i poginuo. Inace, iako je priznat kao vrlo vješt pilot-lovac mnoge njegove pobjede su pod znakom pitanja a i sama smrt je zbog nekih okolnosti sumnjiva.
Slucaj je ponovno pomogao Saveznicima kada je zbog navigacijske greške jedan Bf109G sletio na RAFov aerodrom u Manstonu. Usporedna ispitivanja su pokazala više prednosti Spitfirea Mk IX i XIV i P-51C Mustanga u odnosu na G seriju. Ovaj zrakoplov je izgubljen u nesreci prije nego što je bio usporedno testiran sa Hawker Tempestom Mk V.
Iznimno veliki broj G varijanti doveo je do situacija da je velik broj zrakoplova zbog nedostatka rezervnih dijelova bio prizemljen pa se krenulo u izradu nove varijante koja bi objedinjavala sve dobre osobine Gustava. Rezultat je bila K serija. K-0 je bila predprodukcijska serija preinacenih G zrakoplova. Varijante K-2 i K-4 (kabina pod pritiskom) su imale motor DB 605 ASCM/DCM sa MW-50 uredajem i snažnim naoružanjem od jednog 30mm MK 103 ili MK 108 topa i dva MG 151/20. MK 103 je imao daleko veci potencijal od MK 108 a ispaljivao protuoklopna zrna sa jezgrom od tungstena ili protuavionske granate. K-6 je dobio mogucnost nošenja dodatnih potkrilnih kontejnera sa MG 151/20 topom. K-14 je dobio DB605L motor sa MW-50 ubrizgavacem i postizao je brzinu od 725km. Samo dva su proizvedena pred sam kraj rata i isporucena u Gruppenstab II.JG 52 bojnika Wilhelma Batza.


Page: 1 2 3 4 5 6