History of Bf-109 (part 6)

Nedovršene i nestandardne varijante Bf109


Bf 109L je bila varijanta na kojoj je pokušano prilagodavanje novom Junkersovom Jumo 213E motoru. Da bi se kompenzirala velicina motora redizajniran je trup i povecan raspon krila. Maksimalna brzina bez korištenja uredaja za dodavanje snage je bila oko 750km.
U istraživackom centru u Cauldron-Renault razvijan je projekt Bf 109S koji je trebao postizati velike brzine sa poboljšanom mogucnošcu upravljanja pri manjim brzinama. Projektu je trebalo tri mjeseca do dovršenja kada su saveznicke trupe zauzele to podrucje.

Bf - 109 Z
Projekt P. 1091/1 je bilo prilagodavanje 109G-5 djelovanju na velikim visinama. Uz DB-605A bio je iskušavan i DB-603 (2000ks) koji je imao vrlo jak turbopunjac koji je trebao djelovati na visinama iznad 50 000 ft. Naoružanje se sastojalo od jednog 30mm i dva 20mm topa. P. 1091/2 bio je isti dizajn veceg trupa i krila veceg raspona lakšeg upravljanja na vecim visinama. P. 1091/3 je imao ponovno redizajniran trup, DB 603 je pokretao jaci turbopunjac a imao je kontrarotirajucu cetverokraku elisu.
Pocetkom rata eksperimentiralo se sa prilagodavanjem zimskim uvjetima pa je jedan Bf109E-8 opremljen skijama.Pokazalo se da skije uzrokuju velike probleme u letu pa je ideja napuštena.
Bf 109H je trebao biti varijanta namijenjena djelovanju na velikim visinama. U tu svrhu je povecan raspon krila i dodana kabina pod pritiskom ali iako je isproban cijeli niz motora i poboljšanja ponašanje zrakoplova u zraku je bilo nezadovoljavajuce i kasnije je projekt napušten u korist Ta 152H.
Bf 109Z (Zwilling) je bio projekt spajanja dva zrakoplova F (kasnije G) serije u dvotrupni zrakoplov sa time da bi samo lijevi trup imao kabinu (za razliku P-82 Twin Mustanga koji je imao pilota i kopilota). Planirane su dvije varijante snažno naoružane sa pet 30mm topova a u konacnoj varijanti je trebao imati dva Jumo 213 motora. Jedini prototip je uništen u bombardiranju a kasnije nije ništa radeno na ovom projektu.

Bf 109R je ustvari Bf 209 namijenjen obaranju brzinskog rekorda. Postigao je brzinu od 756km i nacisticka propaganda je proglasila ovaj zrakoplov izvedenicom iz regularnog modela što nije odgovaralo stvarnom stanju. Kasniji pokušaj prerade u lovacki zrakoplov je rezultirao inferiornim performansama u odnosu na F model.
Jedna od rijetkih nestandardnih varijanti koja je dostigla kakav takav operativni status je bio projekt Starr-Schlepp gdje je Bf 109 E-3 potpornjima pricvršcen na trup jedrilice DFS-230. U pocetku je ovu kombinaciju trebao tegliti drugi zrakoplov do odredene visine da bi onda nastavila samostalno a kasnije je postignuto samostalno uzlijetanje i slijetanje. Nije poznato da li je ovaj projekt upotrijebljen u akciji. Projekt Beethoven ili Mistel je bio slican ali ovdje je pilot sa Bf 109 bio na potpornjima pricvršcen na trup Ju 88 bombardera koji je bio bez posade i natovaren sa 4 tone jakog eksploziva. U blizini cilja pilot bi usmjerio ovu kombinaciju prema meti i odvojio se sa Bf 109 a bombarderska komponenta bi nastavila nevodeno samostalno prema meti. Iako je izraden veci broj Mistela nisu postignuti neki znacajniji uspjesi. Koristile su se F i G varijante Bf 109.
Jedna od neuobicajenijih varijanti je bila varijanta G2 kojoj je na trbuh dodano naoružanje koje je smjer pucanja imalo unatrag ali teško montiranje uz nemoguce nišanjenje brzo je ucinilo ovaj projekt napuštenim.


DFS - 230


Bf - 209 V5


Bf - 209
Bf 209 nije imao nikakve veze sa prije spomenutim avionom za obaranje rekorda. Pod nazivom Me 209V5 ovaj projekt je bio baziran na G modelu a namjera je bila stvoriti zrakoplov bolji od FW 190D i Ta 152. Da bi se osigurao kontinuitet u proizvodnji nije se išlo za time da se konstruira potpuno. novi zrakoplov tako da je 209 bio mješavina kompromisa. Projekt je višestruko mijenjan a nije donosio rezultate tako da je napušten u korist FW 190D modela. Paralelno se radilo i na Me 209H varijanti i iako je davao obecavajuce rezultate napredovanje saveznika je prekinulo program.

Me 309 je raden paralelno sa projektom 209. Iako je uložen znatan trud ovaj projekt je neprestano pratila loša sreca tako da je po otkrivanju znatnog potencijala Me 262 napušten odn korišten je samo za testiranja naoružanja, kabine pod pritiskom. Me 409 je trebao biti uvecani 309 ali nikad nije sagraden.

Me 155 kao i mnogi projekti raden na osnovama G serije a graden je sa namjerom operativne upotrebe na nosacu zrakoplova Graf Zeppelin. Planirana je ugradnja DB605A motora i tri 20mm topa i dvije 13mm teške strojnice ali je po otkazivanju projekta nosaca zrakoplova projekt obustavljen. Me 155A je trebao biti lovacko-bombarderska varijanta koju RLM nije prihvatio. Krajem 1942 zatraženo je od Messerschmitta da dizajnira visinski lovac ali zbog zauzetosti drugim projektima Me 155B projekt je prebacen je Blohm und Voss tvornicu. BV 155V1 se srušio na pokusnom letu a 155V2 je na zemlji docekao kraj rata.
Me 109 TL je bio kombinacija 109, 409 i 155 i na kraju je vodio do prijedloga za mlazni 109 lovac ali kako je Me 262 uspješno krenuo i ovaj projekt je na kraju obustavljen.

Izrada i korištenje Bf 109 u drugim zemljama  
Jedan broj Bf 109E zrakoplova je prodan Kraljevini Jugoslaviji ali tokom njemackog napada nisu uspjeli pružiti dugotrajniji otpor.
Pet Bf 109E-7 je prodano Japanu ali njigov glavni interes je bio DB601 motor i mogucoj licencnoj izradi u Kawasakijevim pogonima.Sam zrakoplov je pobudio mali interes.
Tokom Drugog svjetskog rata razne varijante Bf 109 su korištene u italijanskom, hrvatskom, slovackom, madarskom, bugarskom i rumunjskom zrakoplovstvu. Najbolji nenjemacki as finac Eino Juutilainen (94 pobjede) najveci dio svojih pobjeda je postigao leteci model G. Bio je jedan od zaista rijetkih asova koji nikad nije oboren.
Švicarska je neposredno prije rata kupila od Njemacke odreden broj D i E modela koje su koristili u zaštiti svog zracnog prostora. U incidentima švicarci su oborili nekoliko He 111 i Bf 110 uz gubitak od par Bf 109. Kada je jednom prilikom Bf 110 sa sofisticiranom opremom za nocni lov zalutao i sletio blizu Zuricha postignut je dogovor: zrakoplov ce biti uništen a švicarci ce dobiti u zamjenu 12 G-2 zrakoplova. Nekoliko F i G stodevetki zaplijenjeno je kada su piloti izgubivši orijentaciju sletjeli u Švicarskoj. Ovi zrakoplovi su bili u upotrebi do 1949 kada su dekomisionirani.


Bf - 109 Buchon
Za vrijeme rata Bf 109 je proizvadan i u Rumunjskoj ali o tome nema detaljnijih podataka.
Nakon rata proizvodnja Bf 109 je nastavljena u Cehoslovackoj i Španjolskoj. U Cehoslovackoj je na osnovu G-14 dizajnirana Avia S-199. Nakon nekoliko godina nakon što je zaliha DB 605 motora iscrpljena modificiran je trup za montiranje Jumo 211F motora (bio je sagraden i dvosjed CS-199). Promijenjen je i propeler koji je sada imao vecu površinu kraka propelera ali koji je u nekim aspektima znatno poremetio letne karakteristike (imao je lošije performanse od E modela). Zrakoplov je pratio glas nepredvidivog ponašanja pa je dobio nadimak Mezek - Mula. Odreden broj je prodan novostvorenoj izraelskoj državi gdje su ih intenzivno koristili u borbama protiv arapskih zemalja ali koji su brzo povuceni i zamijenjeni Spitfireima Mk IX i Mustanzima P-51D.
U Španjolskoj po završetku gradanskog rata svi Bf 109 su ostali pa su ih španjolci preimenovali. Bf 109B-2 je postao C-4 a E-1 je preimenovan u C-5. Kada je dobiveno 15 novih Bf 109F-3 preimenovani su u C-10. Kako su šanse za kupovinu novih lovaca u drugim zemljama bile nikakve kupili su od Njemacke licencu za 109. Hispano-Aviacion S.A. je pokrenula program izgradnje španjolske varijante G-2. U Španjolsku je stiglo 25 G-2 u dijelovima radi uvježbavanja u sastavljanju i upoznavanju sa dijelovima ali bez motora koji nikad nisu isporuceni pa su montirani Hispano-Suiza
HS 12-Z-89 (modifikacija francuskog Hispano-Suiza 12Y) snage 1300ks. Na kraju prvi zrakoplovi su uzletjeli pocetkom 1946 a broj od 25 je konacno isporucen pocetkom 1947. Španjolska licencna proizvodnja je dobila oznaku HA 1109. 1952 taj zrakoplov nije imao šanse biti upotrijebljen u zracnim borbama i prenamijenjen je za blisku podršku trupama .Bio je naoružan je sa dva HS 404 20mm topa i osam 80mm Oerlikon raketa a dobio je oznaku HA 1112-K1L. Sagradena je i dvosjeda varijanta HA 1110.
Kako Hispano-Suiza motori ni izdaleka nisu zadovoljavali po skidanju embarga pocetkom pedesetih nabavljeni su britanski Rolls-Royce Merlin 500-45 motori snage 1610ks. Posljednja izradena varijanta 109 sa ovim motorom je imala oznaku HA 1112-M1L (sa nadimkom Buchon - Golub) i ušla je u upotrebu 1957.
Mala ironija sudbine je da je prva i posljednja varijanta najpoznatijeg njemackog lovca imala britanski motor. Buchon je dekomisioniran iz upotrebe 1965. Odreden broj ovih zrakoplova je kupljen za potrebe snimanja filma Bitka za Britaniju i kasnije je završio u privatnim rukama. Nije poznato da li još koji orginalni Bf109 leti. 1997 je letio zadnji primjerak koji je nakon nezgode prizemljen a nekoliko Buchona je preradeno izgledom bliže orginalnom Bf 109G.



Page: 1 2 3 4 5 6